The Offspring u Zagrebu – sat i po je bilo prekratko
Stigao The Offspring i do Zagreba, nakon sedamnaest godina odsustva. Da, prošlo je toliko godina otkako ove punk rock legende nisu nastupile u glavnom gradu Hrvatske.
Koncert su održali sinoć, 14. juna na Velesajmu, gdje su nastupili ispred 8000 fanova (gore dole) iz cijele regije. Vidjeli smo ekipe iz Banja Luke, Sarajeva i u svemu tome našeg dragog kolegu Šarana s portala Izvan Svake Kontrole. Lijepo je vidjeti da su ovi američki punk rockeri uspjeli okupiti skoro cijelu regiju.
Offspring smo gledali uživo u Budimpešti na Noć vještica prošle godine u MVM Dome areni, gdje su napravili malo veći spektakl, ali ne potcjenjujemo ni ovaj zagrebački. Nije tu bilo mnogo razlika, osim da su na toj turneji imali Simple Plan kao support i imali su prelude animatore prije početka koncerta, dok se stage pripremao za bend, tako da je osjećaj bio kao da ste na pravom američkom entertainment eventu.
Bend je u Zagrebu koncert počeo s ‘Come Out and Play’ i ‘All I Want’, te nastavili s ‘Want You Bad’ i ‘Looking Out For No 1’. Setlista je uključivala najveće hitove benda poput ‘Hit That, ‘Original Prankster’, ‘Why Don't You Get A Job’, između ostalih, a završili su sa ‘Self Esteem’, kao što završavaju i svaki koncert. Na listi se ipak nije našla ‘Gone Away’ koju je u Budimpešti dijelom na klaviru izveo Dexter.
Koncert nije prošao bez zezancije koju Dexter i Noodles rade na svakom nastupu zezajući se o tome koliko je ljudi prisutno, ali i o tome kako Noodles nikako da nauči cijele pjesme covera koje rade. Tako urade uvod u kratki dio gdje odsviraju pjesme ‘Paranoid’ od Black Sabbatha, ‘Crazy Train’ Ozzyja Osbournea, odajući mu počast. Odsvirali su i njihovu verziju pjesme ‘In the Hall of the Mountain King’ Edvarda Griega, te legendarnu ‘I Wanna Be Sedated’ od Ramonesa. Na ovom koncertu nisu radili ‘Hey Jude’ Beatlesa.
The Offspring su specifičan bend. Ukoliko ste dio punk rock pokreta ili fan, ovaj bend vam mora biti na koncertnoj listi. Oba koncerta koja sam doživio imaju dosta razlika. Prvi sam doživio iz prvog reda i šutke, jer Mađari ne miruju, i cijeli koncert smo skakali i uživali, dok sam zagrebački koncert pratio “from the back” što se kaže, jer nisam stigao ranije na Velesajam, ali na oba sam uživao i nikad ne bih rekao da sam se pokajao što sam otišao na oba. Ukoliko bude prilike i za treći, sigurno se neće propustiti.
Koncert je trajao sat i po i prošao je tako brzo. Klasični znak da se čovjek dobro zabavlja, ali i vrijedi ona da Amerikanci znaju napraviti predobar show.
