Breaking Benjamin u Berlinu: Povratak koji je publika čekala godinama
Neki koncerti ostanu upamćeni po produkciji, neki po spektaklu, a neki po osjećaju koji nose sa sobom. Nastup benda Breaking Benjamin 22. juna u berlinskom Huxleys Neue Weltu bio je upravo takav – večer nostalgije, emocija i pjesama koje su obilježile odrastanje cijele generacije rock i metal fanova.
Interes za ovu evropsku turneju bio je ogroman od samog početka. Većina datuma rasprodana je unaprijed, a ni Berlin nije bio izuzetak. Huxleys je bio pun do posljednjeg mjesta, dok su se ispred dvorane i dalje tražile karte više. Srećom, svoje smo osigurali na vrijeme.
Večer je otvorio Return to Dust, koji je uspješno pripremio teren za glavni događaj. Međutim, čim su se ugasila svjetla i krenuli prvi tonovi pjesme “I Will Not Bow”, postalo je jasno zašto su fanovi godinama čekali povratak benda u Europu.
Breaking Benjamin postoji još od kraja devedesetih, a tokom više od dvije i po decenije karijere izgradili su katalog pjesama koje za mnoge fanove predstavljaju mnogo više od običnih hitova. Upravo se to osjetilo tokom cijele večeri. Od prvog do posljednjeg refrena publika je pjevala gotovo svaku riječ. Bilo je trenutaka kada se činilo da prisustvujemo najvećem rock singalongu u Berlinu, jer je publika povremeno nadjačavala bend na bini.
Na čelu benda i dalje je Benjamin Burnley, uz Aarona Brucha, Jasena Raucha, Keitha Wallena i bubnjara Briana Medeirosa. Bend je djelovao opušteno i vidno raspoloženo, a Burnley je u jednom trenutku priznao da mu je žao što češće ne dolaze u Evropu. Razlog je prilično neobičan – ne putuje avionom, već brodom, zbog čega su evropske turneje logistički mnogo zahtjevnije za organizaciju.
Setlista je bila gotovo idealan presjek njihove karijere. Redali su se “Until the End”, “Evil Angel”, “Crawl”, “Red Cold River”, “Blow Me Away”, “Angels Fall”, “So Cold”, “Polyamorous”, “Dear Agony”, “Breath”, “Failure” i “Dance With the Devil” – pjesme uz koje je publika odrastala i koje ni danas nisu izgubile svoju snagu.
Posebno zanimljiv trenutak večeri bila je izvedba “Something Wicked”, singla objavljenog prije svega malo više od mjesec dana. Iako je riječ o potpuno novom materijalu, publika je pjevala refrene gotovo jednako glasno kao i na pjesmama koje su s bendom više od dvije decenije. Tokom koncerta bend je također najavio da novi album stiže uskoro, iako bez konkretnih detalja ili datuma izlaska.
Ono što najviše volimo kod ovakvih koncerata jeste upravo energija publike. Breaking Benjamin imaju rijetku sposobnost da njihove pjesme za različite ljude predstavljaju različite periode života. Za nekoga su to školski dani, za nekoga prve ljubavi, za nekoga teški trenuci kroz koje su upravo ove pjesme pomagale proći. Zato je atmosfera tokom cijele večeri djelovala manje kao koncert, a više kao zajedničko prisjećanje.
Koncert je zaključen očekivano moćnom izvedbom pjesme “The Diary of Jane”. Posljednji refren otpjevao je cijeli Huxleys u glas, još jednom potvrđujući ono što je obilježilo cijelu večer – publika nije bila samo posmatrač, već ravnopravan dio nastupa.
Možda bismo jedino poželjeli još nekoliko pjesama i još malo vremena, ali teško je ostati nezadovoljan kada bend odsvira gotovo sve što publika želi čuti. Kući smo se vratili bez glasa, umorni i potpuno iscrpljeni, ali upravo onako kako bi trebalo izgledati nakon koncerta koji se čekao godinama.
