20 godina poslije – U2 nam nije donio ništa, ali barem su se sretnici zabavili
Godine prolaze kao tramvaji pored Čeke, pa su tako nanijele čak dvije decenije od koncerta benda U2 u Sarajevu. Historijski koncert koji je trebao da otovori vrata drugim koncertima, ali nažalost, naš grad je postao crna rupa za svjetske izvođače. Ne krivimo bendove, pjevače ili pjevačice, krivimo sami sebe i promotore.
1997. godine bili smo siromašna država i takva smo i ostali. Da nije bilo raznih kredita i donacija, vjerovatno se ne bi ni opravili od rata. U2 su sa Sarajevom imali i još uvijek imaju posebnu vezu. Bono Vox je bio u Sarajevu toliko puta da se više ni ne sjećamo i dao je svoju dušu za ovaj grad. Dao je skoro pa besplatan koncert, pišemo skoro besplatan jer su oni čak i prije 20 godina bili jedan od najskupljih bendova na svijetu, a u našem gradu su svirali, navodno za milion dolara.
Obzirom da niko od nas sa Zone nije bio na koncertu, o samom nastupu nećemo pisati, ali zato možete pogledati cijeli koncert na dnu stranice. Mi ćemo pisati o tome kako je sve stalo, zašto nema koncerata velikih izvođača u našem gradu, pa i manjih…
Dakle, zašto niko ne želi ući u taj unosan biznis? Rizik za organizatora je velik, pogotovo jer dovodi bend u naš grad koji je tako loše pozicioniran geografski da bi za opremu i izvođače i njihovu ekipu morali plaćati dodatni novac za osiguranje. To što više moraju platiti za neki bend da dođe u Sarajevo sa svojom opremom i ekipom podrazumjeva da je i ulaznica skupa, a to publici ovdje ne odgovara.
Razgovarali smo s ljudima koji slušaju stranu muziku i došli do zaključka da ih 90% ne želi platiti skupu ulaznicu. Nije nam jasno kako iako takvi ljudi idu na koncerte u regionu i plaćaju skupe ulaznice, plus put i smještaj, a teško im je dati 100KM za ulaznicu u Sarajevu. Ima i izuzetaka, koji će dati tolike pare, ali većina će radije dati 10 ili 15KM po hiljaditi put za Urbana, S.A.R.S., Partibrejkerse, Bad Copy, itd. nego 90KM za Depeche Mode, Rogera Watersa, Metallicu, Iron Maiden ili nekog petog.
S tim podacima, ni jedan organizator neće ući u taj posao, jer se ne isplati dovesti nekoga, a da se proda 200 ulaznica za prostor od 13,000. Sjetite se samo pokušaja koncerta Iggyja Popa i Stoogesa…
Od koncerta benda U2 u Sarajevo su došli Deep Purple, Eros Ramazzoti, David Guetta, Stereo MCs, Vaya Con Dios, Jamiroquai, Joss Stone, Kelly Family, DJ Bobo, Simple Minds, Jose Careras, James Blunt, Manu Chao, Arrested Development, Iced Earth, i drugi, ali to nije dovoljno. Zagreb ili Beograd ugoste toliko bendova u jednoj godini. Da, oni imaju mnogo publike za sve te koncerte, koji imaju novca da plate ulaznicu, ali mislimo da i možemo naći 13,000 sposobnih ljudi za koncert, samo ih treba “navući”.
Šta bi trebalo da se desi, koga bi trebalo dovesti da ljudi počnu odlaziti na koncerte, da se koncertna kultura pokrene? Mnoge su tu stvari koje treba uzeti u obzir. Jedna od ključinih stvari jeste da raja kod nas ulaznice kupuje dan prije koncerta pa čak i na dan. U europskim gradovima koncerti su rasprodani i godinu dana unaprijed. Mislite li da će neko kod nas kupiti ulaznicu godinu dana prije koncerta? Postoji velika šansa da mnogi ljudi do sljedeće godine više neće živjeti u BiH. Ko bi u takvim uslovima doveo nekoga u naš grad? Niko!
Da budemo iskreni, ne treba nikog ni dovoditi. Imamo priliku da putujemo i slušamo bendove po regionu i Europi, ali mnogi nemaju to zadovoljstvo, zato imamo želju da organizujemo koncerte. Želja je velika, novca nema, publike nema, ali možda jednog dana ubrzo.
Na kraju možemo samo reći, ne treba gubiti nadu, treba se mijenati ako želimo da uživamo u koncertima, a ne da se svake godine sjećamo onih koji su prošli.
