Veju, veju pahulje: Festival 84 izvještaj
Mi smo išli na Jahorinu na Festival 84, jer tamo je lijepo i zdravo šta više. Nadamo se da vi niste ostali u prljavom gradu i ustima hvatali kapi kiše.
Sarajevo je konačno dobilo svoj prvi veći muzički festival (nadamo se da se Beer Fest neće uvrijediti). Festival 84 je upravo završio na olimpijskoj planini Jahorina i čini se da je EXIT ekipa, koja stoji iza ovog i većine velikih festivala u regiji, još jednom postigla pun pogodak.
Ne znam kako je bilo prvih par dana, to će vam moj urednik bolje ispričati u videu kojeg ćemo objaviti u sljedećih nekoliko dana. Ali ako vam nešto znači, čuo sam da je bilo predobro. Ja sam se zatekao na Jahorini u subotu navečer, na trećem danu. Iako elektronska muzika nije baš moj fah, naravno da sam morao vidjeti kako sve to izgleda i podržati Festival 84. Klini se slušala Sigma, Dino je pristao zato što nas dvojica idemo, i oko pola 10 smo već uživali u Van Goghu. Dobro, uživali je malo jaka riječ, ali iako Đule previše “baca” selfije s publikom i prečesto govori šutka, ipak se bend maksimalno potrudi da ugodi publici. Tako je bilo i ovaj put. Sve sami hitovi i dobra uvertira za ono što je došlo poslije.
Dok smo slušali Van Gogh, uživali smo u koktelima koje nam je pripremio Jägermeister u Jäger Zoni, koju ste mogli posjetiti na Olympic Main Stageu. Atmosferu iz Jäger Zone možete pogledati u klipu u nastavku, ali i fotogaleriji na Facebook stranici Jägermeistera.
Nakon što je Van Gogh odsvirao svoje, izlaze članovi benda Asian Dub Foundation i dodatno podižu energiju na Olympic Main Stageu. Publika je mogla uživati u klasicima poput “Flyover”, “Fortress Europe” i “Rebel Warrior”, ali i novim pjesma sa nadolazećeg albuma. Jeste da se Dino žalio na “fejk” reggae zvuk, ali se i on na kraju priklonio većini koja je uživala u nastupu.
Slijedio je britanski duo Sigma, koji su napravili opšti haos i doveli atmosferu do usijanja. Ne znam šta su svirali niti imena pjesama, ali znam da su držali visok tempo tokom čitavog nastupa i da publika nije prestajala da skače i pleše.
Uslijedili su Filatov & Karas koji su me ispoštovali sa jedinom njihovom pjesmom koju znam, “Don't Be So Shy”. Isto tako je i bilo s Mahmutom Orhanom i pjesmom “Feel”.
I na kraju, pitate se kakav je moj utisak? Iskreno, pravo pozitivan. Iako ne bi škodilo da je bilo nekih bendova tipa Foo Fighters (znam, dream on), Festival 84 je sigurno nadmašio očekivanja mnogih. Prvo izdanje je imalo solidan omjer stranih i regionalnih izvođača, dobru organizaciju, preko 20,000 posjetilaca i priuštilo glavnom gradu BiH događaj koji se rijetko viđa. Sasvim dovoljno da sa nestrpljenje iščekujemo sljedeće izdanje.
Foto: Festival 84
