Romana (Artan Lili): “Mi dolazimo iz underground “miljea” i dalje nismo sigurni gdje nas ovaj put vodi.”

Kada se spoje distorzija, post-punk oštrina i zarazne noise-pop melodije, dobijate beogradsku četvorku Artan Lili – jedan od najistaknutijih i najdosljednijih alternativnih bendova nove regionalne scene, koji čine Romana Slačala (vokal, daire), Bojan Slačala (bas i vokal), Andrija Babović (gitara) i Marko Ajković (bubanj).

Od osnivanja 2013. godine i prepoznatljivih hitova poput „Ako stanemo tu“, „Nije svejedno“,“Srce“ i nagrađivane „D.E.P.R.A.“ (prvi laureati prestižne nagrade Zadužbine Milana Mladenovića), bend je na regionalnu scenu donio potpuno novi zvuk i svježu energiju koja se najjače osjeti upravo na njihovim živim nastupima.

Broj ulaznica je ograničen, a dostupne su na Ulaznica.org.

U susret njihovom sarajevskom nastupu, razgovarali smo sa Romanom i Bojanom Slačalom.

Nakon intenzivne ljetne sezone i mnogo koncerata širom regije, u Sarajevo se vraćate 14. novembra, ovaj put u Studio 1, RTV Doma. S obzirom na to da ste svirali na mnogo različitih lokacija, od festivalskih open- air bina i velikih dvorana, do intimnih klubova, koliko sam prostor diktira dinamiku vašeg nastupa i povezivanje sa publikom?

Bojan: Klupski nastupi su svakako mnogo prisniji i za nas i za publiku. Nešto kao savremeno, bežično punjenje baterija – što ste bliži izvoru, energija je jača i jako se radujemo tom bliskom susretu sa sarajevskom publikom. Pogotovo što dolazimo da sa vama podijelimo dobar vajb promjena u kojem uživamo ovih dana. I vjerujem da ne uživamo samo mi, već i čitav region. Rasterećenje je opšte. Na kraju kad pobijede ljubav i sloboda, sve ostalo je nevažno.

Oboje dolazite iz svijeta vizuelnih umjetnosti – slikarstva i fotografije – što se jasno vidi u pažljivo građenoj estetici vaših spotova i nastupa. Koliko vam je ta vizuelna komponenta zapravo ravnopravan partner zvuku u prenošenju poruke?

Romana: Mislim da je to za nas potpuno prirodno. Način na koji vidimo svijet i način na koji stvaramo muziku dolaze iz istog izvora. Fotografija i slikarstvo su nas naučili da razmišljamo u slikama, da primjećujemo detalje, atmosferu, svjetlo, kompoziciju. Šta god da čujem ja zamišljam i sliku. Tonovi imaju svoje boje, ritam traži pokret. Potreba za vizualizacijom je uvijek prisutna i teško joj je odoljeti i teško da nećeš poželjeti da napraviš spot za pjesmu, naravno ako si u mogućnosti da to uradiš, obzirom da su potrebna određena sredstva bez kojih teško možeš da realizuješ svoju ideju. Zbog toga često snimamo i mi sami. Dakle, nije nam dovoljno da stanemo samo na pravljenju pjesme već da se proces nastavlja kroz vizualizaciju i da se ta dva jezika dopunjuju zajedno stvarajući neki treći prostor, tj. cjelovito iskustvo i da se čitav proces ne završi samo bazično, u okvirima zvuka.

Iako punite dvorane i vaše tekstove pjevaju hiljade ljudi, godinama odlučno poručujete da niste i ne želite biti mainstream. Šta mainstream zapravo predstavlja na ovim prostorima i koji su to kompromisi na koje Artan Lili nikada ne bi pristao?

Romana: Mainstream na ovim prostorima je nešto sasvim drugo u odnosu na globalnu postavku stvari. To nije nužno nešto loše i nije “komercijala”. Postoji jako kvalitetan mainstream i jako nekvalitetan underground. Čitav Balkan je jedan težak underground i mi smo u njemu kako god da okreneš. E sad, ima talentovanih i netalentovanih; ima onih koji žele da u tome što rade napreduju i onih koji decenijama tapkaju na istom mjestu, izlaze u iste klubove, puštaju istu muziku, oblače se isto i svoju lijenost i nesposobnost pravdaju pripadanjem undergroundu…važna je i razlika između mainstream muzike i mainstream publike. Bend može imati autentičan, nekonvencionalan izraz, ali privući veoma široku publiku. To su dvije različite stvari. Mi svakako dolazimo iz underground “miljea” i dalje nismo sigurni gdje nas ovaj put vodi. Znamo samo da nas nikad neće dovesti na binu Eurosonga.

Vaša muzika je od samog početka izrazito angažovana i nosi jasnu poruku, a nedavno objavljena pjesma i spot „Kada se osvrnem“ na vrlo zreo i katarzičan način govori o promjenama, opstanku i tome da se upornost isplati. Šta ova pjesma lično predstavlja za vas?

Bojan: Pjesma govori upravo o tome kako se mi nosimo sa problemima kojima smo okruženi svo ovo vrijeme i sa kojima smo se (nadam se) izborili na kraju za sva vremena. Ova kao i mnoge prethodne pjesme benda ostaju kao svjedočanstvo te borbe za slobodom, koja će (nadam se) znati da pjeva kao što smo mi, prizivajući je pjevali o njoj.

Navikli smo da postepeno gradite diskografiju koja traje. Šta nam spremate u studiju i kad možemo očekivati nova izdanja sa nadolazećeg četvrtog albuma?
Bojan: Inspirisani smo novim talasom na savremenoj svjetskoj rok sceni, poput benda Fontaines DC, u čijem novom albumu uživamo ovih dana. Nailazimo neke vrlo prisne poveznice, pa ćemo se inspirisani u tom duhu kretati dalje. Naravno, na neki, samo nama svojstven i originalan način. Nove pjesme sa 4. albuma ćemo kao i do sad sukcesivno objavljivati i jedva čekamo da ih podijelimo sa publikom.

I posljednje pitanje, s obzirom da ste u Sarajevu već odavno „domaći“, šta vas veže za ovaj grad i na šta prvo pomislite kada krenete na nastup u Sarajevo?

Bojan: Ni na šta patetično, već iskreno, toplo i bratsko. Vidimo se 14. novembra!