Ptice kao mi – naš sljedeći Oscar
Posljednjih nekoliko dana, u centar pažnje bosanskohercegovačkih medija došao je animirani film, „Ptice kao mi“. Zašto je baš animirani film zaokupirao domaće medije? Zaokupirao je zbog činjenice da je to prvi bosanskohercegovački dugometražni animirani film. Nažalost, nakon osamostaljenja i rata, BiH nije uspjela sustići zemlje u regiji po mnogo čemu. Zaostajali smo u sportskim ostvarenjima, broju muzičara, broju festivala, kulturnim događajima, dnevnoj štampi, magazinima, knjigama, inovacijama, igricama, skoro u svemu, osim u jednom – filmovima.
Iako i ne nešto pretjerano bogata, bosanskohercegovačka kinematografija je jedna od najuspješnijih u Evropi, te se do sada okitila Oskarom, Zlatnim Globusom, Zlatnim medvjedom, Srebrenim medvjedom, Srebrenim leopardom, nagradama Evropske filmske akademije i mnogim drugim nagradama. Pored toga, razvili smo dva iznimno uspješna filmska festivala. Za prvi svi znamo, Sarajevo Film Festival i jedan je od najvećih kulturoloških projekata u našoj zemlji u cijeloj njenoj historiji. Drugi bi bio iznimno uspješan Međunarodni festival animiranog filma Neum (NAFF) koji je tokom trinaest godina svog postojanja okupio brojne svjetske umjetnike iz oblasti animiranog filma.
Stoga smo u 25. godina postojanja kao nezavisna država sakupili mnoštvo filmova raznih žanrova i formata, kratkometražnih i dugometražnih dokumentaraca i igranih te poneki kratkometražni animirani film. Ipak ono što nam je nedostajalo upravo smo dobili na 1. mart 2017. godine, 25. godišnjicu nezavisnosti države i objavljivanjem informacije da je završen i emitovan prvi dugometražni animirani film, napravljen u Bosni i Hercegovini. Tako smo opet napravili historijski iskorak kada je kinematografija u pitanju, te smo prva država u regiji koja je realizovala dugometražni 3D film. Pored toga, kino distribucije u državi obično distribuiraju filmove sinhronizovano na hrvatski ili srpski jezik, a skoro da ne postoji dugometražni crtani film standardizovan i prilagođen za tržište Bosne i Hercegovine te da je sinhronizovan na bosanski jezik.
Tako da ovaj film ima svoju višestruku historijsku ulogu kada je kultura Bosne i Hercegovine u pitanju. Ipak film ima i vlastitu iznimno dugu historiju, dužu od jedne decenije. Iako se sve vrtilo otprilike oko iste ideje i oko istih ljudi, važno je istaći da je koncept ovog projekta se uveliko promjenio te je od jednog manjeg, moglo bi se reći lokalnog projekta, prerastao u svjetski projekat u koji su kasnije bili uključeni velikani filmske umjetnosti. Cijelu priču je davne 2005. godine započeo bračni par Amela i Adnan Ćuhara koji stoje iza produkcije Prime Time. Ova produkcijska kuća je realizovala toliko bitnih projekata, a proslavili su se sa filmom Tarik Hodžića, „Scream For Me Sarajevo“ kojeg također tek očekuje kino distribucija. Glavni mozak operacije i čovjek za kojeg slobodno mogu reći da je najpoznatiji bosanskohercegovački 3D dizajner i umjetnik, Faruk Šabanović.
Faruka se sjećam sa televizije još dok sam dijete bio. Nemoguće je ne zapamtiti čovjeka sa takvom pričom, a takvim radovima iza sebe. Prvu slavu i jeste doživio radeći muzičke spotove od kojih se izdvaja spot za pjesmu „Explain“ grupe Adi Lukovac & Ornamenti. Spot se vrtio po regionalnim, ali i svjetskim televizijama poput MTV-a, a i danas dan još uvijek je neprevaziđen. Spot za pjesmu „Ratovi“; sarajevske grupe Konvoj je također zanimljiv, ali se uveliko razlikuje od spota za pjesmu „Explain“. Radio je Faruk i na igranim filmovima poput filma „Snijeg“, ali ostaje zapamćen kao neko ko je stručnjak 3D dizajnom. Upravo je to jako bitno za cijelu ovu priču.
U sam projekat je uključen od početka, a tada je projekat bio zamišljen kao istoimeni serijal koji bi se sastojao od 25 epizoda. Od početka priča je bila zasnovana na knjizi Fariduddina Mohammeda Attara, „Govor ptica“ i šalje poruke o životu, moralu, prijateljstvu i dobroti. Na početnom projektu, muziku je radio Brano Jakubović, frontmen Dubioze Kolektiv. Glasove su posuđivali Miki Trifunov, Aleksandar Seksan i Zoran Ćatić. Zajedno sa Farukom, na dizajnu je i radio tada mladi Ivan Ramadan, kasnije dobitnik mnogih nagrada za svoje kratke animirane 3D filmove, od kojih se posebno ističe film „Tolerantia“. Pored njih u ekipi su se našli uglavnom domaći ljudi, a to su Amir Idrizović, Boris, Tarik Šabanović, Idriz Balihodžić, Imelda Ramović i Seid Silajdžić. Sudbina animiranog serijala „Ptice kao mi“ nije poznata. Objavljen je trailer serijala, poster, kao i serija poštanskih markica iz 2006. godine inspirana serijalom.
Serijal je najverovatnije i pretvoren u početak dugometražnog filma, a 2008. ih je podržala fondacija Cata Willersa, producenta koji je dobio čak četiri Oscara. Tokom 2009. godine Turska radio televizija obećava investirati 6 milion maraka u ovaj film. Službeno potpisivanje ugovora između TRT-a i ekipe filma se desilo 3. augusta 2009. godine u Istanbulu. Tada je najavljeno da će film biti u kinima do kraja 2012. godine. Projekat je u međuvremenu očigledno prerastao u nešto veće, a dugo vremena se nisu pojavljivale nikakve informacije ovom filmu. Cine Link Work in Progress nagrada Sarajevo Film Festivala je objavila 2015. godine pune informacije o projektu je navedeno da je budžet filma nevjerovatnih 7,5 miliona eura te da je potrebno još 250 000 eura kako bi film bio završen. Također je navedena i brilijantna glumačka postava koja je radila na engleskoj sinhronizacija, a koju sačinjavaju čak tri dobitnika Oscara, Alicia Vikander, Jim Broadbent i Jeremy Irons.
Tada se dalo naslutiti da je „Ptice kao mi“ prerastao čak i evropske okvire te je postao pravi internacionalni projekat. Scenarista filma je pored Faruka Šabanovića bila i dobitnica BAFTA nagrade, Olivia Hetreed. Ekipa profesionalaca i dobitnika prestižnih nagrada je najavila da je ovaj film namjenjen da bude pobjednik. Još nakon objavljivanja vijesti da je film završen, objavljene su i ostale pojedinosti poput činjenice da je film rađen u Warner Bros. studiju u Londonu. Muziku su radili član bivšeg art rock benda Wave Machines i dobitnik šest Grammya, Timothy Bruzon te britanska muzička ikona, dobitnik više prestižnih nagrada i jedan od osnivača rock grupe Genesis, Peter Gabriel.
Stvarno nevjerovatno zvuči da su ovakvi velikani povezani sa jednim bosanskohercegovačkim filmom, a „Ptice kao mi“ je već aplicirala za nekoliko festivala gdje će sigurno biti kandidati za glavnu nagradu. Ono što je bitno jeste da će ovo biti takmičarski film, a poprilično sam uvjeren da bi ovo mogla biti velika šansa za našeg drugog po redu Oscara ili ako bi gledali neke druge parametre možda i trećeg, jer je rođeni Bilećanin, Duško Vukotić, 1961. godine osvojio Oscara za najbolji kratki animirani film. Bilo nagrada ili ne, mi sa jedva čekamo dolazak ovog ostvarenja na filmska platna i sumnjam da ćemo biti razočarani.
