Posljednji ples u Njemačkoj: Iron Maiden pod kišnim nebom Berlina

U srijedu, 30. jula, Iron Maiden su svirali drugi uzastopni koncert u berlinskoj Waldbühne, u sklopu završnice The Future Past turneje. Ulaznice su odavno bile rasprodane, ali smo uspjeli kupiti svoje u zadnji čas – bukvalno na dan koncerta. I isplatilo se.

Iako se vrijeme okrenulo – kiša je rominjala kroz veći dio večeri – to nije spriječilo više od 20.000 fanova da uglas pjevaju svaki stih. Publika je bila raznolika: metalci u kožnim jaknama, tinejdžeri s bend majicama i porodice koje su dovele i najmlađe članove.

Kao predgrupa je nastupio švedski bend Avatar, sa svojom mračnom, teatralnom estetikom i kombinacijom groove metala i industriala. Iako su stilom daleko od Maidena, energijom su uspjeli zapaliti publiku i zagrijati scenu, bez obzira na kišu.

Kad su Iron Maiden izašli na binu s “Murders in the Rue Morgue“, bilo je jasno da kišu više niko ne primjećuje. Setlista je bila slična prethodnoj večeri, ali atmosfera još napetija – možda zato što su svi znali da je ovo kraj turneje u Njemačkoj, a i pretposljednji koncert cijele turneje. “The Trooper”, “Fear of the Dark”, “Alexander the Great” i “Wasted Years” su odjekivali kroz šumu Waldbühne, dok su ogromni Edijevi kostimi mijenjali oblik iza svakog ćoška bine.

Zvuk je bio besprijekoran – čak i iz najviših redova publika je izvještavala o kristalno čistim rifovima i impresivnoj akustici prostora. Kao dio jubileja od 50 godina benda, Iron Maiden su prezentirali minimalističku, ali snažnu produkciju: video-zidovi, efekti i Eddie maskota bili su u pratnji, ali ne dominiraju publikom. Naprotiv – glavna zvijezda bila je muzika.

Bruce Dickinson je vokalno dominirao scenskim prostorom, dok su Steve Harris, Janick Gers i trojka gitarista svaki rif izvodili s energijom koja je podsjetnik da ovaj bend nije ni blizu kraja. Fanovi su ga opisali kao “best show”, “fantastičan”, te jedno od najboljih Maiden iskustava u životu.

Za kraj, “Fear of the Dark” i “Wasted Years” su zatvorili večer, uz neizostavnu pirotehniku i zasljepljujuće efekte. Iako bis nije bio u klasičnom smislu – bend se nije pretvarao da odlazi – završnica je bila moćna kao i ostatak nastupa.

Još jednom su dokazali zašto su među najvećima – i zašto ih ni kiša, ni vrijeme, ni decenije ne mogu usporiti.

Tekst i foto: Ines Zovko/Muzickazona.ba