Linkin Park u Beču – spektakl koji to možda i nije bio
Da bi pisali o koncertu benda Linkin Park, koji se odžao sinoć (9. juna) na bečkom Ernst Happel Stadionu, moramo se kratko vratiti u 2008. godinu, kada sam prvi put imao priliku uživo čuti ovaj bend.
Kao što sam već spomenuo, godina je 2008, Austrija i Švicarska se pripremaju da ugoste Europsko prvenstvo u nogometu, a ja, tada s neke 22. godine, pišem poruku rođaku koji je u Grazu da mi kupi ulaznicu za koncert Linkin Parka, koji se trebao održati 18. juna. Velikom srećeom on kupuj zadnju ulaznicu na prodajnom mjestu gdje je bio i koncert se tada rasprodaje za sedam dana. Linkin Park su rasprodali Stadthalle, koja prima oko 10 hiljada posjetilaca.
Kao osoba koje je tada bila fascinirana LP-em, nisam mogao vjerovati da ću ići na ovaj veliki koncert. Nakon mjeseci isčekivanja, došao je i taj dan, odlazim u Graz pa na koncert gdje mi se život mijenja, pronalaze se neki novi pogledi na život, a samo zato što sam gledao svoje, nazovimo heroje uživo. I da, Enter Shikari su bili predgrupa.
Linkin Park su tada u onom mlaom studentskom gradu predstavili novi album ‘Minutes to Midnight’, a publika je svaku pjesmu otpjevala od početka do kraja. Moram se pohvaliti da sam i ja bio jedan od tih ljudi i koji je na kraju noći, ostao bez glasa.
Ubrzavamo do 2017. godine kada se 17. jula desilo to što se desilo i generacije ljudi je izgubila svog vođu, heroja, idola, psihologa, terapeuta… Linkin Park ostaje bez svog člana benda, prijatelja i brata.
Ubrzavamo do 2024. godine kada LP najavljuje povratak i novu pjevačicu Emily Armstrong. Mnogi su taj potez dočekali s raširenim rukama, a drugi su odbijali tu vijest i čuti. Skeptičan sam i ja bio, neću lagati. Emily jeste lijepo zvučala na novi pjesmama napisanim za nju, ali Chesterove vokale nije mogla prenijeti. Nećemo pričati o glasu kao glasu, Chestera niko ne može zamijeniti, ali nije mogla prenijeti njegovu emociju. Naravno da nije kada je LP izgrađen na gnjevu, lošim mislima, ljutnji, sreći, ali i najgorim mislima jednog čovjeka.
Sada da se vratimo i u današnji dan, tačnije 9. juni 2026. godine, kada sam nakon skoro godinu dana čekanja, konačno došao na moj drugi susret s bendom koji se zove Linkin Park.
Odmah na početku da razbijemo iluziju, nije to više taj Linkin Park, niti će ikad biti. Najkraće rečeno, ono što nedostaje Emily je emocija koju je Chester imao, te kao takvu ona je nikad neće moći prenijeti fanovima, u ovom slučaju nekih 50 hiljada ljudi.
Koliko god bilo smiješno, koncert u Beču je bio osuđen da bude manja katastrofa. Prvo što nisu imali nikakav zanimljiv popratni pop-up event, custom poster je izgledao očajano, i kao treća loša stvar, jer sve loše stvari dole u broju tri, je bio razglas. Veliko iznenađenje koncerta ove veličine je bila činjenica da razglas bio veoma loš, kao da je cijela ekipa došla da oradi koncert onako, zbrda-zdola, što bi se reklo u našem narodu. Članovi benda su izgledali umorno i kao da im se ne radi koncert, a turneja je tek počela prije nekih 10 dana. Vjernovatno su ih smorili nastupi na Rock am Ring i Rock Im Park festivala.
Na papiru je to trebao biti spektakl, ali na kraju smo dobili samo vizuelni spektakl, jer, barem na sredini stadiona gdje je bila ekipa portala Muzickazona.ba, razglas nije bio na zavidnom nivou.
Linkin Park su prošli kroz cijeli diskografiju svirajući najveće hitove, ali nisu odsvirali ‘New Divide’, kao ni ‘Given Up’, vjerovatno je Emily ne može izvući note. Bilo čak i malo zabrinjavajuće što nije mogla iznijeti note na pjesama napisanim za nju.
Ne krivimo Emily za lošiji koncert, ovdje krivimo cijelu ekipu, trud je mogao biti makar na 80%, ali nažalost nije. Emily svoj posao radi odlično, trudi se i radi. Ona i bubnjar Colin Brittain donijeli su malo svježine u bend, tu se lagati nećemo, ali ono što je sigurno, nećemo živjeti delulu i tješiti se da je, barem u Beču, koncert bio fenomenalan, jer to nije bilo to. Ipak, ako bude prilike, otići ćemo ponovo na njihov koncert, da vidimo da li bi se išta promijenilo.
Ako ste veliki fanovi benda Linkin Park, ovaj članak vas je malo iznenadio, ali ruku na srce, nećemo pisati da je bilo dobro ako nije. Da je razglas bio na perfektnom nivou, sigurni smo da članak bio drugačije napisan. Nemojte da vas obeshrabrim, kupite tu ulaznicu ako imate priliku. Mike je i dalje showman kakvog metal dugo nije vidio, i moramo priznati da se na njemu vidi da mu Chester nedostaje.
Setlista:
The Emptiness Machine
Lying From You
Crawling
Up From the Bottom
Somewhere I Belong
The Catalyst
Burn It Down
Over Each Other
Where'd You Go (Fort Minor cover)
Waiting for the End
Play Video
Lies Greed Misery
Two Faced
Joe Hahn Solo
Empty Spaces
When They Come for Me / Remember the Name
IGYEIH
One Step Closer
Break/Collapse
Lost
Breaking the Habit
Let You Fade
What I've Done
Kintsugi
Overflow
Lost in the Echo
Numb
Heavy Is the Crown
Bleed It Out
Papercut
In the End
Faint
