Kako se završio Exit 2017!
Subota…
Došli smo do treće noći Exita. Tijela su nam već slabija, ali imamo još uvijek volje. Termin u 21h na Mainu bio je rezervisan za Edu Maajku, a to naravno nismo mogli propustiti. Prve redove su zauzeli maloljetnici u iščekivanju Jasona Derula, ali se Edo nije dao omesti. Bio je to set s par novih pjesama i greatest hits izborom poput ‘Panika’, ‘Mater Vam Jebem’ i ‘Jesmo l’ sami’.
Kako je set odmicao broj publike je rastao, a Edo postajao sve energičniji i bolji. Iako je falilo par pjesama da ugođaj bude potpun, ipak je to bio jedan od najboljih Edinih nastupa kojima sam prisustvovao. Konačno se i drug Dino pronašao u nečemu i nije imao zlokobnih komentara. Nakon kraćeg predaha, svratili smo do Fusiona na kojem je Zvonko Bogdan posramio većinu drugih, alternativnijijih izvođača. Naime, stage je bio krcat, a publika je uživala uz tamburice. Još su samo falili janje na ražnju i karirani stolnjaci da sve bude kako treba. Zvonko je obećao da će se vratiti oko pola 5 na sveopšte oduševljenje publike. Posjetili smo i Explosiv, da bi drug Dino dobio svoju dnevnu dozu metala. Interesantno je da kako Exit odmiče, Dino koji nije htio da čuje za Explosiv, tu provodi sve više vremena.
Oko ponoći, našli smo se na Fusionu gdje je nastupalo Zabranjeno Pušenje. U svom maniru, Pušenje je napravilo fenomenalnu atmosferu i podiglo krcat Fusion na noge. Horsko pjevanje i grmoglasni aplauzi su dovoljno govorili o uspješnosti seta na kojem su se našli svi dobro poznati hitovi benda. Nakon što je Pušenje odsviralo svoje, trčali smo na Dance, da bi čuli Kungsa. Jasona Derula smo čuli u prolazu, ali nije ništa učinio da nam zadrži pažnju.
S druge strane Kungs je “pokidao” po rijecima druga Dine koji je želio da set traje duže. Nakon što je završio Kungs, svratili smo do Explosiva da poslusamo KBO!, uz opasku druga Dine da bi radije stalno bio na Explosivu nego slušao Years and Years. Kao i uvijek, posjetili smo i Future shock stage u želji da podržimo mlade talente. Ovaj put je to bio Grashoper koji ipak nije ostavio pozitivan utisak na nas sa svojim komercijalnim zvukom.
Napustili smo tvrđavu malo ranije ovaj put, jer nam slijedi zadnji dan Exita koji bi trebao da bude spektakularan.
Nedjelja…
Zadnji dan Exita je stigao, i prijetio je da bude spektakularna završnica. Htjeli smo poslušati Bambi Molesters, ali drug Dino me je odvukao s Fusiona, rekavši da jedino što oni zlostavljaju su njegove uši. Da bi se smirili i doveli svoj um u fokus, otisli smo do Pachamanga (Pachamana) zone gdje su se pustali umirujući zvuci.
Malo je trebalo da zaspimo, pa smo se trkom vratili na Fusion, gdje je supergrupa Škrtice imala svoj nastup. Ovo je bila prva prilika da ih čujemo uživo, s obzirom da su otkazali svoj nastup u Sarajevu. Nastupajući pred ne baš ogromnom publikom, Škrtice nisu škrtarile na dobroj energiji, ali me isto tako Cane i ostatak ekipe nisu natjerali da se zadržim do kraja nastupa. Jednostavno imate osjećaj već viđenog.
Požurili smo na Main, da čujemo Roisin Murphy, što se na kraju nije isplatilo. Recimo samo da je njen nastup bilo čudno iskustvo. Ali sve je to bilo manje važno, jer je uskoro bio vakat da se pojavi “Human” glavom i bradom. Rag'n'Bone Man je otprašio svoja dva hita, ‘Human’ i ‘Skin’, koje je publika horski pjevala. Ostale pjesme rijetko je ko znao. ali su barem pažljivo slušane. Meni je nastup bio fenomenalan, i s obzirom da sam se njemu posebno radovao (uz Liama i Killerse), ove godine, nije definitivno razočarao. Već veliki broj publike još je rastao, s obzirom da se priblizavao nastup Hardwella, koji je trebao da zatvori Main Stage za ovu godine. Raji je bilo dobro, a i meni nije bilo loše (al’ ne kontam se ja u tu elektronsku muziku), tako da ćemo reći da je Hardwell odradio svoj posao (sigurno bolje nego Roisin).
Još jedan Exit je iza nas, stariji smo, mudriji i jači. Definitivno veliki napredak u odnosu na prošlogodišnji, barem s mog stanovišta. Nadam se da ste uživali u našim pričama, čujemo se i sljedeće godine. Pozdravi od mene i Dine .
Pišu: Jasmin Čilaš, Dino Bajraktarević
Foto: Marko Obradović Edge
