Kako nam je bilo na prva dva dana Exit Festivala
Prvi dan Exit Festivala
Nakon Killersa, koji su napravili fenomenalnu svirku u srijedu, u četvrtak je bio malo mirniji dan.
Prvu zvaničnu večer Exita smo počeli na Mainu, slušajući Obojeni Program. Napomena da će članci o Exitu sadržavati komentare našeg novog, mladog kolege Dine koji sluša drugi žanr muzike, pa je pogodna osoba za davanje prvih impresija. Recimo ne sluša The Killerse, ali su ga oduševili. Poručuje da ih svi trebaju slušati, pod hitno. Što se tiče Obojenog Programa, iako je publika bila malobrojna, bend je napravio odličnu atmosferu s dobro poznatim pjesmama poput ‘Nebo, nebo plavo je’, ‘Avioni’ i ‘Kad se neko nečem dobrom nada’.
Dinin komentar je da “su preglasni, da je frajer nerazumljiv i da nema skladnosti”. Ne zna naravno šta priča. Uslijedio je kratki predah, prije nego je stage zauzeo britanski bend Jesus and Mary Chain. Lično, malo su djelovali neentuziastično i kao da su tu čisto da odrade svirku i uzmu pare. Dino ih je preskočio, a ja sam se svojski trudio da nađem nešto pozitivno. Možda su trebali ostati penzionisani. Poslije smo došli do Fusiona, gdje su nastupali Pips Chips & Videoclips.
Ovo mi je bila prva prilika da ih čujem i samo su me djelomično razočarali. Nastup odlično odrađen, ali mi nisu odsvirali jednu pjesmu pa je to pokvarilo cjelokupan utisak. Dino je rekao da nisu loši, barem ono što je čuo kada nije spavao. Pipsi su odsvirali i obradu Haustorove ‘Neobičan dan’ uz komentar “u rijetkim godinama kada Rundek nije na Exitu, da ga bude”.
Požurili smo na Main da poslušamo Liama Gallaghera, ali nismo trebali jer je kasnio nekih pola sata do 40 minuta. Na binu je izašao s članovima benda uz gitaristu koji je lažna verzija Noela. Nastup je počeo s ‘Rock ‘n’ Roll Star’ i ‘What's the Story Morning Glory’, nastavivši s repertoarom koji je sadržavao pjesme Oasisa i one sa njegovog nadolazećeg albuma. Meni je bio fenomenalan, ali sam tu malo subjektivan. Recimo, kako je nastup odmicao, sve je više ljudi odlazilo. Liam je ipak ispoštovao Exit odsviravši ‘Wonderwall’ kao zadnju pjesmu, i bacio publiku u trans. To je bilo malo iznenađenje jer je obično nije pjevao na nastupima po Engleskoj.
Dinin komentar je da je Liam mogao bolje, i da je očekivao puno više od zvijezde njegovog kalibra. Ali ‘Wonderwall’ mu je bio dobar, i da je cijeli koncert bio takav da bi bio vrh. Poslije smo malo lutali po ostalim binama, poslušali smo svega po malo, uključujući Dinin prvi odlazak na metal svirku odakle je pobjegao glavom bez obzira. Iako mu je muzika bila dobra i adrenalinska, nije shvatao da se dešava. Posjetili smo malo i Elemental, ali obzirom da nijedan od nas ne sluša, produžili smo dalje. Utisak prvog dana nije loš, ali možda je moglo bolje. Vidjet ćemo šta donose sljedeći dani.
Sljedeći dan…
Drugi dan Exita smo počeli sa nastupom mladog Jakea Bugga koji je nastupao oko pola 11 na Mainu. Došao sam da čujem ‘Bitter Salt’, a Dino da ispoštuje mene. Iako je publika bila malobrojna, Jake je ipak to podnio stoički i odradio pravo dobru svirku. Iako nisam pretjerano bio upoznat s repertoarom, ipak je to sve zvučalo kako treba, energično i nešto što ne bih imao protiv da slušam češće. Drug Dino je imao zamjerki naravno, pogotovo na činjenicu da Jakeu “još nije glas mutirao”, ali je izdržao cijeli set što govori puno. Pri kraju nastupa broj ljudi se povećavao, pogotovo onih koji pripadaju maloljetnoj skupini, jer su željeli da zauzmu bolje mjesto za Years and Years. Kada smo kod Years and Years, oni su profesionalno odradili sve i to je to. Ništa specijalno, malo dosadno, pjesme su ličile jedna na drugu sve dok nisu odsvirali ‘King’. Ovo je lični utisak mene i druga Dine, ali vjerovatno je većini ljudi koji vole taj zvuk bilo bolje.
Poslije Years and Years, trebalo nam je malo drugačije energije, pa smo posjetili Doghouse na Explosive stage, želeći da druga Dinu još bolje upoznam sa žestokim zvukom. Baš tad je proradio patriotizam u nama, te smo prešli preko puta na Future Shock stage, gdje su trebali nastupati Helem Nejse. Tu je došao i Mario iz Zostera, da podrži mlade snage.
Momci iz Helem Nejse izlaze pred 30tak ljudi, te Dino prepoznaje svog srednjoškolskog druga Gagaru. Uglavnom, momci se nisu dali obeshrabriti i počeli su privlačiti sve više publike. Nažalost nismo mogli ostati do kraja, jer je Solomun već ušao u svoj set na Dance Areni.
Nakon što smo hodali pola sata do Arene, nismo zažalili. Arena je bila krcata, što je najbolji pokazatelj Solomunove popularnosti i toga kakav mu je bio nastup. Dixon isto nije loš momak, ali nismo mogli dugo da se zadržavamo, jer je trebalo dočekati jutro sa Zosterom na Fusionu. Zoster je svirao malo starije pjesme, i nije razočarao. Respektabilan broj publike se pojavio u pola 5, te su horski iznijeli sve pjesme. Izlazak sunca uz ‘Ko je jamio, jamio’ je bio poseban osjećaj. Čak je i drug Dino koji je bio malo mrtav poslije Solomuna bio oduševljen. Utisak drugog dana je odličan, ponajviše zahvaljujući Buggu, Solomunu i Zosteru. I za kraj, lista imena kojima je Dino oslovljavao mlađahnog Jake Bugga: Buba Corelli, Jake Gyllenhall, te lažni Liam Galagher.
Pišu: Jasmin Čilaš, Dino Bajraktarević
Foto: Jasmin Čilaš
