Jay Weinberg: “Zaista uživam u izazovima sviranja različitih žanrova i sviranja s različitim ljudima iz različitih sredina.”

Jay Weinberg – foto: Nidhal Marzouk

Jay Weinberg, njegovo ime sigurno znate, sadašnji član bendova Suicidal Tendencies i Infectious Grooves, a nekadašnji bubnjar benda Slipknot, odgovorio je na nekoliko pitanja našeg urednika.

Imali smo veliku čast popričati s čovjekom koji u svojoj 34. godini već ima 20 godina iskustva sviranja, a svirao je s legendarnim imenima poput Brucea Springsteena i E Street Bendom, Against Me!, Slipknotom, Madballom (ne, nije svirao s njima na dva koncerta u Sarajevu), The Used te Kvelertakom, između ostalih.

S njim smo popričali o svemu pomalo, od početaka do trenutnih projekata te smo saznali da priprema EP s pjesmama koje piše i aranžira posljednjih 20. godina.

Intervju u cjelosti možete pročitati u nastavku, a englesku verziju možete pronaći ovdje.

Muzickazona: Počnimo od početka, kada si shvatio da je muzika tvoj poziv, a ne hokej?

Jay: Ležerno sam eksperimentisao s gitarom i basom između 9. i 13. godine, otprilike u isto vrijeme kada je igranje hokeja na ledu bilo moja glavna obaveza. Tek kada sam prvi put uzeo palice u ruke s oko 14 godina, osjetio sam poziv da počnem da se više fokusiram na muziku. Do te godine života sam razvio duboku ljubav prema punk rocku, heavy metalu i hardcoreu, i osjetio sam inspiraciju da se bavim muzikom i pronađem svoje mjesto u njoj. Još uvijek volim hokej, ali sam osjećao da je važno da se posvetim jednoj stvari kada sam imao 15 godina – muzika mi je u to vrijeme prirasla srcu i još uvijek je tu.

Muzickazona: Budući da si dijete legendarnog Maxa Weinberga, da li si ikada zamišljao da ćeš ne samo postati bubnjar, već i da ćeš jednog dana svirati s Bruceom Springsteenom?

Jay: Ne, ni jedno ni drugo mi nije palo na pamet. Kao dijete, prirodno sam pronalazio inspiraciju u onome što je moj tata radio sa svojim bubnjevima, te sa Bruceom i E Street Bandom. Oni su i dan danas moj omiljeni live bend. Na sreću, tata me nikada u mlađim godinama nije nagovarao da sviram bubnjeve. Smatrao je važnim da mi dozvoli da otkrijem svoje razloge zašto sam uzeo instrument sviram; da ne ide samo njegovim stopama bez samostalnog nagona i strasti. Gledajući unazad, mislim da me je taj pristup ohrabrio da se bavim sviranjem iz pravih razloga.

Naravno, to je bilo posebno za našu vezu između oca i sina kada sam ga zamijenio tokom 2009. godine. Niko od nas dvojice nije očekivao da će se takva prilika ukazati, ali smo dali sve od sebe kada se to dogodilo. Cijela ta organizacija mi je kao porodica, i tako sam zahvalan svima koji su mi pomogli da sa 18 godina uskočim u “duboki kraj” sviranja muzike uživo.

Foto: Rob DeMartin

Muzickazona: Imao si tako raznoliku karijeru – svirao si s bendovima kao što su The Used, E Street Band Brucea Springsteena, Against Me!, Madball (fun fact: Madball je svirao u mom gradu dva puta, ali nažalost, nisi bio sa bendom na tim nastupima!), Slipknot, a sada i Suicidal Tendencies i Infectious Grooves. S toliko različitih stilova i žanrova, pretpostavljam da može postati prilično intenzivno i stresno. Kako se psihički i fizički pripremaš za novi bend, posebno s obzirom na raznolikost zvuka? A kada je u pitanju set-up bubnjeva za svaki projekat, kako pristupaš tome?

Jay: Pokušavam pristupiti svakom novom projektu sa svježim pogledom i sluhom i perspektivom praznog lista. Ovisno o tome koliko vremena imam za pripremu, obično ću početi s pristupom „prvo kao fan“ za razumijevanje postojećeg kataloga. Bilo je slučajeva u kojima sam, kao fan, bio blisko upoznat s muzikom benda kojem sam se kasnije pridružio – baš kao što je bilo trenutaka kada sam morao naučiti cijeli nastup za bend koji nikad nisam upoznao na putu za njihovu turneju koja je počela sljedećeg dana. Svaki scenario je jedinstven i zahtjeva malo drugačiji pristup, ali generalno pokušavam da pronađem vezu s historijom svakog projekta i shvatim šta mogu da donesem za stol da bi dobro poslužilo muzici.

Mentalno, pokušavam da razbijem temeljit proces učenja na male komponente kojima se može upravljati. “Pasivno” ću slušati pjesme cijeli dan dok radim sitne stvari poput vožnje, vježbanja itd. To mi pomaže da se upoznam sa stilovima pisanja benda i aranžmanima pjesama, a da se ne izgubim u detaljima. Zatim ću “aktivno” slušati: namjerno sjesti i slušati pjesme, pisati note, puno bubnjati “po zraku”, birati detalje, vizualizirati kako će biti sjediti za bubnjevima i svirati ove pjesme. Zatim ću te sesije aktivnog slušanja prevesti u sviranje na bubnjevima.

Fizički, to prilično održavam u zavisnosti od projekta do projekta. Neki su fizički zahtjevniji od drugih, ali uvijek se trudim da održim nivo kondicije i energije koji će mi omogućiti da sviram najbolje što mogu, bez obzira na sve. Što se tiče podešavanja bubnja, volim da budem fleksibilan u zavisnosti od muzike koju sviram. Ponekad je potreban veći set bubnjeva, ponekad kompaktniji set. Trudim se da moji alati budu specifični za ono što je potrebno za svaki projekat, i uvijek je zabavan eksperiment vidjeti što je najprirodnije u različitim situacijama sviranja. Otkrio sam da je najbolje biti fleksibilan u tom pogledu.

Muzickazona: Postoji li jedna postava bubnjeva koja vam omogućava da udobno prelaziš između svih ovih različitih stilova ili se sam prilagođavaš za svaki projekat?

Jay: Definitivno pronalazim da pravim prilagođavanja za svaki projekat. Naročito u studiu, mogao bih imati potpuno različite postavke u zavisnosti od toga šta pjesma zahtjeva. Obično samo pokušavam pronaći ono što je najprirodnije da uhvatim autentičan osjećaj za ono što pjesma treba. Na turneji volim da zadržim dosljedan osjećaj za ono što sviram nakon što razvijem nivo mišićne memorije za mehaniku pjesama. Na primjer, tek sam nedavno otkrio da, sa Suicidal Tendencies, više volim da mi je lijeva crash činela podignuta više i nagnuta prema meni malo više nego što sam je ikada imao u prošlosti. To mi dozvoljava da dodam i malu China činelu, što je super novi element za eksperimentiranje. Uvijek učim, uvijek pokušavam nove stvari kako bih najbolje poslužio novom projektu.

Foto: Janson Bulpin

Muzickazona: Tokom svoje karijere, imao si priliku da sarađuješ s nevjerovatnim muzičarima. Postoji li neko od koga si najviše naučio?

Jay: Malo je potcijenjeno reći da sam naučio mnoge stvari od mnogih ljudi s kojima sam sarađivao u prošlosti, ali to je definitivno istina. Bruce je bez sumnje najizvanredniji umjetnik s kojim sam ikada svirao. Kao vođa, tekstopisac, multiinstrumentalista, zabavljač… Nikada nisam sreo nikoga poput njega. Tokom te turneje kada sam imao 18 godina, on (zajedno sa mojim tatom, Steveom van Zandtom i ostatkom E Street Banda) me je naučio mnogim ranim lekcijama da budem bubnjar uživo: koliko je važno biti profesionalac, odgovoran i spreman, uvijek u stanju poboljšanja i da budem što bolji. To su obilježja na koji su pristupili sopstvenoj muzici, i to me je svakako inspirisalo jer sam se od tada bavio muzikom nezavisno.

Moj prijatelj Andrew Seward je imao ogroman utjecaj na moj život; pridružio sam se njegovom bendu Against Me! kada sam imao 20 godina. Osjetio sam duboku povezanost s njegovim načinom sviranja basa, i pristupa muzici i svakom trenutku na sceni sa zaraznom pozitivnošću. Definitivno sam to ponio sa sobom nakon što smo svirali zajedno, i osjećam se veoma sretnim što sam svirao sa njim.

Nikada nismo pravili muziku zajedno, ali Branden Steineckert iz Rancida i The Used je bio jedan od mojih najboljih prijatelja od kada sam bio skoro pa tinejdžer, i ne bih mogao zamisliti svoj život u muzici bez njegovog prijateljstva. Branden je bio ključna figura u mom životu u svakom važnom trenutku i naučio sam neopisivo mnogo od njega.

Muzickazona: Takođe, kako se tvoj stil sviranja razvijao tokom godina, posebno dok si se prilagođavao tako raznovrsnim žanrovima?

Jay: Osjećam da se moj stil sviranja dosta razvio tokom godina, ali mi je nekako teško da definišem kako tačno. Volio bih da mislim da sam napredovao na svom instrumentu nakon 20 godina života koji sam mu posvetio (smijeh). Zaista uživam u izazovima sviranja različitih žanrova i sviranja s različitim ljudima iz različitih sredina. Sve mi to pomaže da budem bolji u sviranju bubnjeva, za što smatram da me je dovelo do nekih vrlo kreativno ispunjenih puteva. To je u suštini sve što mi je važno; osjećam se kao da radim nešto vrijedno truda, što dolazi od autentične inspiracije. Ako moje težnje dopuštaju da se moj stil sviranja razvija na načine koji dovode do više onih umjetnički ispunjenih iskustava, ja sam presretan čovjek.

Muzickazona: Još si veoma mlad, ali si već imao opsežnu i impresivnu karijeru s legendarnim bendovima. Gledajući unazad, postoji li trenutak ili prekretnica za koju bi smatrao da je vrhunac tvoje dosadašnje muzičke karijere?

Jay: Apsolutno, ima ih mnogo. Prvi nastup mog prvog benda u srednjoj školi bio je veliki trenutak. Odsvirati svoj prvi nastup od tri i više sata sa Bruceom i E Street Bandom kada sam imao 18 godina, bio je vrhunac. Naučiti kompletan set za norveški bend Kvelertak na letu kako bi ih prvi put sreo na tonskoj probi neposredno prije našeg prvog zajedničkog nastupa bilo je nevjerovatno iskustvo. Snimiti tri studijska albuma i deset godina nastupati širom svijeta sa Slipknotom bio je ogroman napor i izazov, na mnogo načina. Pridruživanje Suicidal Tendencies i Infectious Grooves istovremeno, posebno imajući u vidu da su neki od mojih ličnih heroja svirali u oba benda, bio je divan vrhunac. Bilo je to zabavnih 15 godina sa mnogo nezaboravnih trenutaka na tom putu, moram priznati.

Muzickazona: Turneje često dovedu do nekih prilično ludih priča. Postoji li trenutak ili iskustvo s puta koje te i danas oduševljava – nešto što bi bilo kome teško razumjeti osim ako i sami nisu bili na turneji?

Jay: Da, mnoge – ali gotovo sve ih je nemoguće opisati nikome ko to nije proživio. Što se tiče onih s kojima se obični ljudi mogu povezati, svirao sam jedan od najvećih koncerata u svom životu s teškim slučajem trovanja hranom. To je bilo prilično užasno. Bio je to Wacken Open Air 2022 i pred skoro 100.000 ljudi. Povraćao sam sve vrijeme prije i poslije koncerta. Ipak je bila solidna svirka.

Foto: Anthony Scanga

Muzickazona: Znam da si imao operacije na kuku i butnoj kosti. Da li te je to iskustvo uopće usporilo ili te je na kraju učinilo još jačim – i kao bubnjara i kao osobu?

Jay: Prolazak kroz takvu operaciju je naravno bio značajan izazov. Nikada prije nisam imao operaciju sa šestomjesečnim oporavkom, ali mi je drago što sam konačno sanirao povredu koja me mučila oko šest godina. Definitivno je bilo sranje što nisam mogao hodati nekoliko mjeseci, a da ne spominjem da nisam mogao svirati bubnjeve – posebno tokom teške prelazne faze u mom životu i karijeri. Ali, da, ljudi koji kažu „ono što te ne ubije čini te jačim“ izgleda da su u pravu.

Muzickazona: Gledajući naprijed, koji su neki od tvojih ličnih ciljeva ili projekata u koje bi se rado zaronio u budućnosti? Postoji li nešto što si oduvijek želio da radiš, a što je još uvijek na tvojoj listi, bilo muzički ili kreativno?

Jay: Oh, naravno. Imam spisak kreativnih stvari koje treba da uradim svaki dan, a imam ambicije za neke nove stvari kojima sam se bavio u posljednje vrijeme. Trenutno ulažem dosta vremena u projekat koji se zasniva na materijalu koji sam pisao i aranžirao dugo vremena; neke pjesme koje pišem od svojih ranih 20-ih. Imam 30-ak pjesama u različitim fazama pisanja, ali sam smislio EP od pet ili tako nešto za koji mislim da će biti stvarno cool. Sarađujem sa prijateljima sa kojima sam oduvijek želio da pišem ili da sviram. U ovom trenutku, čini mi se crpim inspiraciju iz bendova kao što su Interpol, Neurosis, My Bloody Valentine. Vidjet ćemo kuda ide, veoma sam uzbuđen zbog toga.

Radim u studiu na nekim snimateljskim projektima koje još ne mogu podijeliti s vama, ali zaista sam uzbuđen što ću se više baviti njima. Pokušavam da provedem više vremena snimajući muziku nego što sam to činio u posljednjih nekoliko godina, samo zato što sam gotovo stalno bio na turneji osim operacije kuka. Ipak, zaista sam uzbuđen zbog nekih turneja koje radim ove godine sa Suicidal Tendencies kao support Metallici – to će sigurno biti nevjerovatno. I onda samo uvijek otvoren za sviranje s puno ljudi, kao što sam ranije spomenuo. Smatram da svi ovi projekti pomažu da inspirišemo jedni druge, i osjećam se tako sretno što imam rastuću listu muzičkih i umjetničkih ciljeva kojima težim svaki dan.

Muzickazona: Neposredno prije posljednjeg pitanja, koji bi bio tvoj savjet za bubnjare ili muzičare koji tek počinju, pokušavajući da steknu ime u industriji?

Jay: Radite ono što volite, budite svoji i slijedite sve što je autentično za ono što vaša duša traži. Kada pronađete strast zbog koje se osjećate živim dok joj posvećujete duge sate, znate da ste na pravom putu. Vjerujte svojoj intuiciji. Investirajte se u svoju umjetničku zajednicu. Budite ljubazni i radite naporno. Sve su to klišeji, ali su istiniti i univerzalni.

Muzickazona: I na kraju – jedno, da kažemo smiješno pitanje – da li slučajno znaš ukupan broj bubnjarskih membrana koje si uništio tokom nastupa uživo tokom godina?

Jay: Nemam pojma, iskreno. U ovom trenutku mora biti u visokim stotinama ili hiljadama. To je pomalo ludo za razmišljanje. Mrzim stvaranje otpada kada su u pitanju komadi opreme za jednokratnu upotrebu ili oprema koja ima relativno kratak vijek trajanja; palica i bubnjarskih membrana posebno. Odlučio sam da to sve zadržim i kasnije ih ponudim na prodaju kao potpisanu, polovnu opremu na svojoj web stranici oko praznika. Više bih volio da to bude poklon ispod jelke nego negdje na smeću, na nekoj deponiji!