Izvještaj s koncerta benda The Rolling Stones u Sarajevu – Prođe august srećo moja
August je došao, a s njim se dokotrljao spektakl zvani The Rolling Stones. Svi su bili skeptici kada se priča počela vrtiti po bh. medijima. Te ovo je samo jeftina priča plasirana širokim narodnim masama kao onomad koncert Björk, te da Sarajevo neće moći obezbjediti dovoljno vode i boca s kisikom za Džegera i kompaniju, te na kraju da mi nemamo para, uslova, volje ni znanja da napravimo takvo nešto. Ipak, danas skeptici i zli jezici šute, jer smo bili satima udaljeni od toga da se na Bjelašnici čuje ‘Satisfaction’.
Sretnem Čička, išao u granap da kupi meze, predstavim se i ljubazno upitam je l’ mogu s njim na Stonse. Konta čovjek da sam poludio, dok mu nisam objasnio da je ovo savršena prilika da proživim pjesmu Pušenja, ‘Sa Čičkom na Stonse’. Smije se čovjek, kaže bujrum momak, al’ kreni s obrazom. Nastavim šetati gradom, tražeći očuvan plakat koji bih mogao skinuti, jer sebi nikad ne bih oprostio da ga ne “maznem”. Nađem jedan i skontam kako je lijepo vidjeti natpis The Rolling Stones, ispod Sarajevo, a u čošku Vučko. Baš nakon što sam sam fino zarolao plakat, zove Haris, pita jesam u blizini da popijemo pivo prije nego krenemo na Bjelašnicu. Trebao u Europi raditi intervju s Richardsom, al’ ga ovaj zajebo i otišo na ćevape. Samo u prolazu sreo Ronnieja Wooda koji ga je pitao “Ima l’ finih putera?” i produžio dalje.
Stižemo na stanicu, GRAS vozi besplatno do Bjelašnice, ko biva da ljudi ne troše gorivo i da ne bude gužva. Revizori stoje na ulazu i vraćaju pare strancima koji su greškom kupili karte. Vele, da se ne priča loše o nama u svijetu. Dok se truckamo u minibusu, na Radio Sarajevu se vrti ‘Beast of Burden’. Tako zadnja dva dana. Nema vijesti, nema crne hronike, samo piče Stonsi po cijeli dan.
Na Bjelašnici more ljudi. Predviđalo se da će biti oko 70.000, ali zadnje procjene su da će biti oko 150.000 posjetilaca. Vlada Kantona Sarajevo pristala subvencionirati kupovinu karata, pa to olakšalo mnogima. Došli ljudi iz cijele bivše Juge, sjede po livadama, piju zajedno i predviđaju koje će se pjesme naći na set listi. Mi se pridružujemo raji koja je već tu od jutra, i ispraćamo Vatreni Poljubac sa scene uz riječi Milića Vukašinovića: “Došli ste da slušate rokenrol i čuli ste. Možete odmah kući.” Poslije Vatrenog, kao predgrupe su nastupili još Erogene Zone, Elvis J. Kurtović i Tifa. Erogene Zone otprašili set fenomenalno, te odsvirali par pjesama sa novog albuma koji će izaći u oktobru. Elvis J. Kurtović otpjevao ‘Dabogda Crk'o Rokenrol’ i otišao sa stejdža, govoreći da ima nekog posla i da ne može on sad tu svirati cijelu noć kao što je mogao nekad. Tifa se nije štedio, i ljudi su čak govorili da ovako nije otpjevao ni u ‘80-tim. Interesanto je da su Tifu izabrali lično Stonesi. Izjavili da su čuli duet s Essom Beštijom ‘Sve Su To Samo Žene U Stvari’ i nisu mogli vjerovat kakav glas čovjek ima.
Nakon male pauze, svjetla se gase, a kreće uvodni riff od ‘Start Me Up’. Bina se osvjetli a Mick Jagger krenu da vrti kukovima kao da mu nisu 74 godine. Dok je publika u transu, The Rolling Stones ne uzimaju predaha. Redaju se ‘Beast of Burden’, ‘Gimme Shelter’, ‘It's Only Rock ‘n’ Roll’ i ‘Paint It Black’, a okolo ljudima suze naviru na oči. Sve o čemu su maštali cijelog života, i što se činilo tako blizu nakon Avazove najave, sada se dešava pred njihovim očima. U jednom trenutku, muzika staje, a Jagger se zahvaljuje na gostoprimstvu uz riječi: “Hvala Saraj'vo, ćevap najbolji”. Svirali su Stonesi duboko u noć, a mi mislili da sanjamo. Činilo se previše savršeno. Nije ništa pregorilo, nije se rasvjeta ugasila, i ozvučenje je bilo prvoklasno. Stonesi završavaju ‘Sympathy for the Devil’ i odlaze sa stejđa. Ori se Bjelašnicom “Hoćemo još!” ali oni ne izlaze. I onda publika skonta da bi trebali probati na engleskom. To je upalilo i The Rolling Stones se vraćaju. Dovode atmosferu do usijanja sa ‘Satisfaction’. Onda se dešava nešto nadrealno. Muzika počinje, ali niko ne vjeruje svojim ušima, sve dok Mick Jagger ne krenu da pjeva stihove “Kelner vino natoči, da pijane oči ne gledaju više u nju” svojski se trudeći da ubode prave riječi. Vrijeme kao da je stalo, i ništa više nije bilo važno osim toga što smo dočekali da Stonesi u Sarajevu sviraju ‘Bosnom Behar Probeharao’. Da ugođaj bude potpun, Dino Merlin se pridružuje Stonsima na refrenu, i u zagrljaju sa Džegerom stavlja tačku na savršenu augustovsku noć.
Zatvorim oči da uživam u ovom trenutku kad odjednom čujem stihove “Dream on, dream on, dream on. Dream until your dreams come true.” Postaju sve glasniji, te otvaram oči. U krevetu sam, zove Haris. Pita hoćemo li na S.A.R.S, veli nastupaju jubilarni 150-ti put u Sarajevu.
