U malom vrtu venu Divlje Jagode

Čuj venu Divlje Jagode? Kako to pobogu? Pa, ako ste bili na koncertu povodom obilježavanju 40 godina postojanja ovog nekada legendarnog benda, znali biste da ova konstatacija i nije daleko od istine.

Za one koji nisu upućeni o čemu se radi; frontmen i osnivač Divljih Jagoda, Sead Zele Lipovača, je odlučio da napravi reunion koncert na BHRT-ovoj Studio 2 bini uz muzičare i pjevače koji su učestvovali u radu benda tokom zadnjih 40 godina. Ideja je bila izvesti kultne pjesme koje su obilježile karijeru benda Divlje Jagode uz pratnju velikog orkestra u malo intimnijem prostoru. Naravno, ovo je zvučalo kao fenomenalna ideja, i s obzirom da sam odrastao uz te pjesme, nisam smio to propustiti. Nažalost, nije ispalo onako kako sam ja očekivao. Ne bježim od toga da je neko imao jako mala očekivanja pa mu je na kraju bilo fenomenalno.

Kao prvo, Zele nije pozvao nikoga od muzičara, nego je došao u pratnji mladih i nepoznatih instrumentalista (ne računajući bubnjara Nenada Borića) sa kojima trenutno radi “gaže.” Jeste da je rekao da će se “full reunion” desiti na nekom većem koncertu, ali to je teško očekivati, jer ipak je sigurnije raditi sa ljudima koji neće dovoditi u pitanje njegov autoritet “gazde” benda.

Kao drugo, nisu čak ni svi pjevači bili tu. Alenu Islamoviću nije bilo ni traga ni glasa, iako je upravo on napisao i otpjevao neke od najvećih hitova benda. Umjesto njega smo dobili lažnog Alena u liku i glasu Livija Beraka, koji se svojski trudio da izmasakrira pjesme “Let na drugi svijet,” Motori,” i “Šejla.” Također tu nije bilo ni bassiste Zlatana Čehića, koji je bolji vokal od pola pjevača Divljih Jagoda iako mu to nije bilo prvobitno zanimanje. Pouzdano znam da Alen i Čeha nisu bili ni pozvani da učestvuju, iako Zele tvrdi da se “trudio” da ih sve okupi.

Oni koji su došli tu – Toni Janković, Žanil Žak Tataj, Pero Galić i Tifa – ipak su dobro odradili svoj posao i barem donekle popravili utisak cjelokupnog događaja. Bio je tu i Marko Osmanović, ali je on izgledao kao da ni njemu nije jasno zašto je tu i morao se služiti papirom da otpjeva “Ne nisam ja”, jedinu pjesmu koju je snimio sa bendom. Meni je lično bilo važno čuti Žaka, koji je sa Jagodama snimio album Sto Vjekova, i  na kraju je njegov nastup bio jedna od svijetlih tačaka koncerta. Naravno, i Zele je odradio par instrumentala na gitari, “za svoju dušu.”

U konačnici, po mjerilima neke prosječne ex-yu svirke, tipa Crvena Jabuka u Domu Mladih, ovaj koncert benda Divlje Jagode nije bio nimalo loš. Ali ako se zna da je svrha bilo obilježavanje 40 godina ovako kultnog benda, onda je ovo bilo bezveze (da ne koristim oštrije izraze).

Nije nikakva novost da su se Divlje Jagode svele na Zeleta i prateći bend rotirajućih anonimusa (uz izuzetak Naska Budimlića) te prestale biti relevantan bend u današnjoj muzici. To je nekako sudbina svih ex-yu rock bendova koji bi na silu da ostanu na scenu pa postanu gažerski bend. A utisak je da su Jagode postale upravo to.

Please follow and like us: